odčepljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odčèpljujēm, 3. l. mn. odčèpljujū, imp. odčèpljūj, aor. odčepljívah, imperf. odčèpljīvāh, prid. r. odčepljívao, prid. t. odčèpljīvān 1. vadeći čep otvarati što [~ bocu] 2. čistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. začepljivati; vidski paranjak: odčepiti

odčìtati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odčìtām, 3. l. mn. odčìtajū, imp. odčìtāj, aor. odčìtah, prid. r. odčìtao, prid. t. ȍdčitān 1. pročitati podatke izražene brojkama ili drugim znakovima [~ brojilo] 2. završiti ono što se obavlja čitanjem; vidski paranjak: odčitavati

odčitávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odčìtāvām, 3. l. mn. odčitávajū, imp. odčìtāvāj, aor. odčitávah, imperf. odčìtāvāh, prid. r. odčitávao, prid. t. odčìtāvān 1. čitati podatke izražene brojkama ili drugim znakovima [~ brojila] 2. završavati ono što se obavlja čitanjem; vidski paranjak: odčitati

odèbljati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. odèbljām, 3. l. mn. odèbljajū, imp. odèbljāj, aor. odèbljah, prid. r. odèbljao postati debljim

odèrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òderēm, 3. l. mn. òderū, imp. odèri, aor. odèrah, prid. r. odèrao, prid. t. ȍderān 1. skinuti sa životinje (o koži) [~ janje] 2. ozlijediti gornji sloj (o koži) [~ kožu na koljenu] 3. ozlijediti gornji sloj kože [~ koljeno] 4. pren., razg. pretjerano naplatiti komu što; sin. oguliti

odgáđati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgāđām, 3. l. mn. odgáđajū, imp. òdgāđāj, aor. odgáđah, imperf. òdgāđāh, prid. r. odgáđao, prid. t. òdgāđān premještati u vremenu (o terminu ili roku) [~ ispite; ~ vjenčanje]; sin. pomicati pren.; vidski parnjak: odgoditi

odgájānje

im. s. G odgájānja 1. pripremanje koga za život ili za određeni posao; sin. podizanje 2. učenje koga društveno prihvatljivu ponašanju

odgàjatelj

im. m. G odgàjatelja; mn. N odgàjatelji, G odgàjatēljā osoba koja se bavi odgojem djece [~ u vrtiću]; sin. odgojitelj

odgajatèljica

im. ž. G odgajatèljicē; mn. N odgajatèljice, G odgajatèljīcā žena koja se bavi odgojem djece [~ u vrtiću]; sin. odgojiteljica

odgajatèljičin

prid. G odgajatèljičina; ž. odgajatèljičina, s. odgajatèljičino koji pripada odgajateljici; sin. odgojiteljičin

odgájati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgājām, 3. l. mn. odgájajū, imp. òdgājāj, aor. odgájah, imperf. òdgājāh, prid. r. odgájao, prid. t. òdgājān 1. pripremati koga za život [~ djecu]; sin. podizati pren. 2. pren. pripremati koga za određeni posao [~ stručnjake] 3. učiti koga društveno prihvatljivu ponašanju; vidski paranjak: odgojiti

odgégati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. òdgēgām se, 3. l. mn. odgégajū se, imp. òdgēgāj se, aor. odgégah se, prid. r. odgégao se 1. gegajući se napustiti određeno mjesto [~ iz bare] 2. gegajući se otići otkamo na određeno mjesto [~ u baru]; ant. dogegati se

odglúmiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdglūmīm, 3. l. mn. òdglūmē, imp. odglúmi, aor. odglúmih, prid. r. odglúmio, prid. t. òdglūmljen 1. izvesti ulogu u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji [~ kralja]; sin. odigrati 2. lažno prikazati kakav osjećaj ili stanje [~ bolest; ~ zaljubljenost]

ȍdgoda

im. ž. G ȍdgodē; mn. N ȍdgode, G ȍdgōdā pomicanje čega na određeno vrijeme [~ utakmice]

odgòditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgodīm, 3. l. mn. òdgodē, imp. odgòdi, aor. odgòdih, prid. r. odgòdio, prid. t. òdgođen premjestiti u vremenu (o terminu ili roku) [~ ispit; ~ vjenčanje]; sin. pomaknuti pren.; vidski parnjak: odgađati

odgòdiv

prid. G odgòdiva; odr. odgòdivī, G odgòdivōg(a); ž. odgòdiva, s. odgòdivo koji se može odgoditi [odgodiva obveza]; ant. neodgodiv

odgòdivōst

im. ž. G odgòdivosti, I odgòdivošću/odgòdivosti svojstvo onoga što je odgodivo; ant. neodgodivost

òdgoj

im. m. G òdgoja djelovanje na djecu i mlade kojim ih se uči pristojnomu ponašanju i korisnim navikama te razvijaju njihove sposobnosti i izgrađuje njihova osobnost [kućni ~]  glazbeni ~ nastavni predmet koji razvija kulturu slušanja i izražavanja glazbom; likovni ~ nastavni predmet koji razvija kulturu gledanja i izražavanja likovnim umjetnostima; tjelesni ~ nastavni predmet koji razvija motoričke vještine i sposobnosti učenika

òdgojenōst

im. ž. G òdgojenosti, I òdgojenošću/òdgojenosti osobina onoga koji ima dobar odgoj; ant. neodgojenost, neotesanost pren.

odgòjitelj

im. m. G odgòjitelja; mn. N odgòjitelji, G odgòjitēljā usp. odgajatelj

odgojitèljica

im. ž. G odgojitèljicē; mn. N odgojitèljice, G odgojitèljīcā usp. odgajateljica

odgojitèljičin

prid. G odgojitèljičina; ž. odgojitèljičina, s. odgojitèljičino usp. odgajateljičin

odgòjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgojīm, 3. l. mn. òdgojē, imp. odgòji, aor. odgòjih, prid. r. odgòjio, prid. t. òdgojen 1. pripremiti koga za život [~ djecu]; sin. podignuti pren. 2. pren. pripremiti koga za određeni posao [~ stručnjake] 3. naučiti koga društveno prihvatljivu ponašanju; vidski paranjak: odgajati

òdgōjnī

prid. G òdgōjnōg(a); ž. òdgōjnā, s. òdgōjnō koji se odnosi na odgoj [odgojne mjere]

odgonétati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgònētām, 3. l. mn. odgonétajū, imp. odgònētāj, aor. odgonétah, imperf. odgònētāh, prid. r. odgonétao, prid. t. odgònētān 1. pogađati smisao ili rješenje koje zagonetke 2. pren. pogađati smisao nejasne situacije ili čijega ponašanja; vidski paranjak: odgonetnuti

ȍdgonētka

im. ž. G ȍdgonētkē, DL ȍdgonētki/ȍdgonētci; mn. N ȍdgonētke, G ȍdgonetākā/ȍdgonētkā/ȍdgonētkī odgovor na koje teško pitanje ili zagonetku; sin. rješenje

odgonétnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgònētnēm, 3. l. mn. odgònētnū, imp. odgonétni, aor. odgonétnuh, prid. r. odgonétnuo, prid. t. odgònētnūt 1. pogoditi smisao ili rješenje koje zagonetke 2. pren. pogoditi smisao nejasne situacije ili čijega ponašanja; vidski paranjak: odgonetati

odgòniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgonīm, 3. l. mn. òdgonē, imp. odgòni, aor. odgònih, imperf. odgònijāh, prid. r. odgònio, prid. t. òdgonjen tjerati od sebe što neželjeno [~ neprijatelja; ~ strah]; vidski parnjak: odagnati

odgovárajūćī

prid. G odgovárajūćēg(a); ž. odgovárajūćā, s. odgovárajūćē koji odgovara, koji pristaje uza što [odgovarajuća oprema; odgovarajuće cijene]

odgovárānje

im. s. G odgovárānja poticanje, uvjeravanje koga da odustane od čega; sin. odvraćanje; ant. nagovaranje

odgovárānje²

im. s. G odgovárānja 1. davanje odgovora na postavljena pitanja 2. usmeno pokazivanje znanja

odgovárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgòvārām, 3. l. mn. odgovárajū, imp. odgòvārāj, aor. odgovárah, imperf. odgòvārāh, prid. r. odgovárao, prid. t. odgòvārān poticati, uvjeravati koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odvraćati; ant. nagovarati; vidski parnjak: odgovoriti

odgovárati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. odgòvārām, 3. l. mn. odgovárajū, imp. odgòvārāj, aor. odgovárah, imperf. odgòvārāh, prid. r. odgovárao, prid. t. odgòvārān 1. neprijel. a. izricati odgovore na postavljeno pitanje [~ komu koliko je sati]; sin. (davati odgovore) v. pod davati; ant. pitati; vidski parnjak: odgovoriti b. 3. l. pren. pokazivati ili osjećati pozitivnu reakciju na koga ili što [Sadnicama odgovara blaga klima.]; sin. pogodovati 2. prijel. usmeno pokazivati znanje [~ matematiku; ~ biologiju]; ant. ispitivati, pitati

ȍdgovōr

im. m. G ȍdgovora, I ȍdgovorom; mn. N ȍdgovori, G ȍdgovōrā 1. pismeni ili usmeni iskaz koji se daje na postavljeno pitanje; ant. pitanje, upit 2. ponašanje ili gesta kojom se na što reagira [Odgovor na tu vijest bila je šutnja.]; sin. reakcija

ȍdgovōran

prid. G ȍdgovōrna; odr. ȍdgovōrnī, G ȍdgovōrnōg(a); ž. ȍdgovōrna, s. ȍdgovōrno; komp. odgovòrnijī 1. koji ima razvijen osjećaj odgovornosti, koji postupa savjesno [~ čuvar] 2. koji je posljedica razvijenoga osjećaja odgovornosti, savjesnoga postupanja [odgovorno ponašanje]; ant. neodgovoran

odgovòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgòvorīm, 3. l. mn. odgòvorē, imp. odgovòri, aor. odgovòrih, prid. r. odgovòrio, prid. t. odgòvoren potaknuti, uvjeriti koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odvratiti; ant. nagovoriti; vidski parnjak: odgovarati

odgovòriti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. odgòvorīm, 3. l. mn. odgòvorē, imp. odgovòri, aor. odgovòrih, prid. r. odgovòrio izreći odgovor na postavljeno pitanje [~ komu koliko je sati]; sin. (dati odgovor) v. pod dati; ant. upitati, zapitati; vidski paranjak: odgovarati

ȍdgovōrno

pril. komp. odgovòrnijē s osjećajem odgovornosti [~ se ponašati]; ant. neodgovorno

odgovórnōst

im. ž. G odgovórnosti, I odgovórnošću/odgovórnosti osobina onoga koji je odgovoran ili svojstvo onoga što je odgovorno; ant. neodgovornost

òdgristi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgrízem, 3. l. mn. odgrízū, imp. odgrízi, aor. odgrízoh, prid. r. òdgrizao, prid. t. odgrìzen grizući otkinuti zubima dio cjeline [~ komad kruha]; vidski parnjak: odgrizati

odgrízati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgrīzām, 3. l. mn. odgrízajū, imp. òdgrīzāj, aor. odgrízah, imperf. òdgrīzāh, prid. r. odgrízao, prid. t. òdgrīzān grizući otkidati zubima dijelove cjeline [~ komade kruha]; vidski parnjak: odgristi

odgŕnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgr̄nēm, 3. l. mn. òdgr̄, imp. odgŕni, aor. odgŕnuh, prid. r. odgŕnuo, prid. t. òdgr̄nūt 1. ukloniti ili maknuti sipak sloj koji pokriva što [~ zemlju sa staze] 2. razmaknuti ili rastvoriti kakav sloj koji pokriva što [~ pokrivač]

odgúrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgūrām, 3. l. mn. odgúrajū, imp. òdgūrāj, aor. odgúrah, prid. r. odgúrao, prid. t. òdgūrān 1. gurajući premjestiti ili pomaknuti s kojega mjesta [~ iz kuće] 2. gurajući premjestiti ili pomaknuti na koje mjesto [~ u kuću]; ant. dogurati

odgurívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odgùrujēm, 3. l. mn. odgùrujū, imp. odgùrūj, aor. odgurívah, imperf. odgùrīvāh, prid. r. odgurívao, prid. t. odgùrīvān gurajući odbacivati ili odmicati koga ili što [grubo ~ koga rukama]; vidski parnjak: odgurnuti • odgurívati se povr. gurajući se odmicati od čega

òdgurnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdgurnēm, 3. l. mn. òdgurnū, imp. òdgurni, aor. òdgurnuh, prid. r. òdgurnuo, prid. t. òdgurnūt gurajući odbaciti ili odmaknuti koga ili što [grubo ~ koga rukama]; vidski parnjak: odgurivati • òdgurnuti se povr. gurajući se odmaknuti od čega

odìgrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȍdigrām, 3. l. mn. odìgrajū, imp. odìgrāj, aor. odìgrah, prid. r. odìgrao, prid. t. ȍdigrān 1. završiti igru [~ utakmicu; ~ partiju šaha] 2. izvesti ulogu u kazališnoj predstavi, na filmu ili televiziji [~ glavnu ulogu]; sin. odglumiti • odìgrati se povr. nastati kao posljedica kakvih okolnosti [To se odigralo u minuti.]; sin. biti, dogoditi se, odviti se v. pod odviti, zbiti se

odijéliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdijēlīm, 3. l. mn. òdijēlē, imp. odijéli, aor. odijélih, prid. r. odijélio, prid. t. òdijēljen izdvojiti dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odijéliti se povr. odvojiti se od zajednice ili cjeline i postati samostalnim; vidski paranjak: odjeljivati

odijélo

im. s. G odijéla; mn. N odijéla, G odijélā muška odjeća koja se sastoji od kratkoga kaputa i hlača, obično od iste tkanine [svečano ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga